'Koga lažem tebe ili sebe ?
~Kako je to kad srce plače,duša umire a znaš da ne smiješ sada da umreš.
Bol veća je,kamen teži je a duša umire.
Poželiš da umreš,a znaš da nije vrijeme da te Bog uzme.
Suze sam niz lice teku i obraze peku.
Ulicama danima hodam a izlaza nema.
Sada se na dugi put spremam.
Put na kojem ću pronaći svoju sreću,ali tebe zaboraviti neću.
Ne bojim se da te volim,ali bojim se da si ne osvojiv.
Tvo glas dugo nisam čula,dodir osjetila,
samo sam neke glasine o tebi načula.
Ponekad poželim da se dreknem,da kažem VOLIM TE,
A nešto mi kaže,draga,ti to ne smiješ.
Zabole te uspomene,one mira nedaju.
Suza u ovoj ljubavi palo je dosta,a najgore je kada sam moraš preko mosta.
Sve bude i prođe,sunce opet u svoj život dođe.Al ne dođe ON,ON ostaje s njom.
Da'l je sretan i'l nesretan, to samo ON zna ! ?
Ponekad dozvolim sama sebi da mislim o tebi,da zamislim da ćeš opet meni doći,
brzo dođem sebi i kažem : Ma šta ti je , on sada s' njom je.
Da te još uvijek volim,to samo Bog i i ja znamo,drugi kažu ma sve je to iluzija.
Zabole te riječi,pa se povučeš sam u sebe i kažem,ma dobro je ova priča završena je.
I šta da radim ?
Da se borim sama sa sobom to više ne mogu.
Jednim dijelom srca svoga svoga želim da si tu,da ostaneš kraj mene.
Pitam se da li da slušam uli ili srce ?
Nije isto kao prije,niti može biti sada razlika je velika,dosta vremena prošlo je.
Evo već godina je prošla i nova zima došla.
A'l tebe nema više.Najviše me bole sjećanje i riječi tvoje,kada rekao si da ima nade za nas dvoje.
U mnogima tražila sam tebe i osmijeh tvoj,ali srce ne može da zavoli onoga koga um odredi.
Kada prva pahulja je pala,
Ja sam tiho zaplakala.
Poželjela sam srcem svim,još jednom da te poljubim,da te vidim,da te snažno zagrlim.
Ulicu prelazim,u tramvaj ulazim,
Kroz zatamnjena stakla tražim te,negdje u daljini zamišljam te,ali nema te.
Pokušala sam da drugog volim,
da te zaboravim,ali um od srca slabij je , srce jače je ono to ne može.
Koliko sam puta iz početka krenula ?
Iz početka krenula i svoju prošlost ostavila i sebi obećala da si nešto što je prošlo.
Nešto bezvrijedno,neko ko me nije vrijedan,neko ko je zauvijek iz moga srca izbrisan,zauvijek zaboravljen.Zaboravljena ljubav.
Ali više ni sama ne znam,koga lažem sebe,tebe ili druge ?
Odlučila sam ,više nema smisla nastaviti ovu ljubavnu priču.
Sada pišem njen kraj.
Tačku stavljam,glavu dižem svoje prijatelje stižem,tugu brišem,NEMA OVDJE VIŠE ŠTA DA SE PIŠE !


Sve je izgledalo tako brzo cak i prebrzo...Nisam znala sta me snaslo...Bila je subota,inace najbolji dan u mom zivotu...Taj dan vidjem svoju simpatiju...Ali taj dan cu zauvijek pmatit...Jer je to bio jedanod najgorih dana u momzivotu...Svanulo je odlucila sam sa jaranicom ici u grad..Krenuli smo oko 12h...Poslije grada smo mislle otici u sk jer je tamo bila moja simpatija...Osoba u koju sam zaljhubljena mi jer nesto najvaznije u mom zivotu...Nikog nisam voljela kao njega..On mi je sve na svijetu...Ali taj dan me povrijedio kao niko...Ja nisam znala sta da radim...Samo sam otrcala...Hodala sam bez cilja...Kada ja moya jaranica potrcala z amnom svi su joj rekli da me pusti na miru,da ce me to proci...Ne mogu opisati taj osjecaj...To ponizenje...Htjela sam da umrem...Nisam znala kuda hodam...Htjela sam da predjem ulicu...Od suza nisam nista vidjdela...Posljednje cega se sjecam je siva skoda octavia,koja je naisla...Odjednom se cuo jak udarac i vristanje...Svi iz skolskog igralista su potrcali...Moja jaranica Amina je pretpostavila sta se desilo...U tom trenutka kada me udarilo auto naisla je jaranica koju nisam dugo vremena vidjela...Nekad smo bile najbolje jaranice zvala se Adisa...Svi su gledali sta se desilo...Niko nije mogao da vjeruje...Odma je dosla hitna...Moje tijelo stajalo je nepomicno...Roditeljima mi nisu odma javili jer su bojali,znali su kakva je moja mama...Panicarka...Kada su me stavili na lezeci krevet rekla sam mojoj jaranici Amini...Da mu kaze da ga VOLIM najvise na svijetu...I da mi je nesto bio najljepse sto se desilo...A utom trenutku on je prisao do mene...Ali ja sam se nasmijala...I zatvorila oci...Niko nije bio svjestan sta se desilo...Amina i ostale moje jaranice su plakal....Kola hitne pomoci su otisla....U tom je naisao nas komsija i poveo je nekoliko djece u bolnicu a medju njima je bio i on....Amina mu je rekla da je on posljednja osoba koju bi iko zelio da vidi...I tako nije otisao...Armin je Hairu Pezi rekao“Covjece,sta sam ovo uradi“?Tako je proslo mjesec dana ali nisam se budila iz komeDoktori su rekli da mi je zivot u pitanju i da ne znaju hocul se uspjet izvuci...Ali desilo se ucod...Nakon pol agodine sam se probudila iz kome...I tako sam jedwa izvukla zivu glavu...Svi su odahnuli...I poslije nekog vremena...Sam ozdravila...I svu su me pitali kako sam uspjela izvuci se...I okupilo se dosta raye i pocela sam da pricam a tu nije bilo AKE...
Ew me nakon duzeg vremena...nisam pidala dugo....ma skala ubi...nea se vremena.....Kod mene ima svega pola...ocjene sam malo pokvarila...sto se tice ljubavi ew pol agodine da sam u jednog A . . . . A...VOLIM GA NAJVISE NA SVIJEtu....ma et...joj jutros kad sam se probudila i vijdela snijeg infarkt me umalo nije opali.......A jos subota....grrrrrrrrrrrrrrrr.......HOCU SUNCE!!!!!MOLIM TE BOZE DA SE RAZVEDRI...Et jos malo i raspust kako brzo prodje...Et ostavljajt ekomentare...POzzz





















Eh ovako,sto se tice mene i vog bloga,zelim da ovaj blog ostane do kraja mog zivota!!!!ILi duze vrijeme!!!Kada budem odrasla zelim da imam neke uspomene kako mi je nekad bilo.......Jer se na ovom blogu nalazi haman cio moj zivot i sto se tice ljubavi!!!!Ovo je kao neka vrsta moga dnevnika!!!Tako bila bih najsretnija kada bi ovaj blog postojao jos aBd dugo i dugo vremena!!!!
Ew mene,danas su me nastavnici pustili iz sk. jer sam bolesna!!!Joj boli me glava i stomak i povracam!!!Joj,samo molim Boga da ozdravim do subote,jer se nadam da cu tad vidjeti posebnu osobu!!!!Sada Razaman jedva cekam Bajram!!!Ne ide se 5dana u sk!!!Yupi......xD........ET zasad toliko dosadno!!Pozzzz 


Svaki dan kad se probudim,odnosno svako jutro nema vise one radoti kao prije!!!!Da mislim kakav ce mi biti dan i stacu raditi!!!Sve je to proslo,otkad tebe nema!!!Otkad je pocela skole,ti vise ne dolazis!!!Vec te drugi dan nema,tako ce proci jedan,pa drugi pa treci mjesec,pa cetvrti mjesec pa sve tako!!!Ali tebe nece biti neces dolaziti!!!Mozda ako Bog da tek na sljedecem ljetnom raspustu aBd!!!!!!A meni je sve teze i teze!!Vec drugi dan te nema!!!Kako ce mi biti kada mi kazu da imas djevojku,ni sama ne znam kako cu to podnijeti!!!Volim te vise od sebe!!!!!!!Sta da radim bez tebe??
E ovo vam je Damir!!!!!!!!!!Ma sladak,extra lik,sve najjjjj!!!!!!!!!Sve najjjjjjjjjjjjjjj!!!






































Pogodi me dobra pjesma na staru me ljubav podsjeti kako mi je on ne znam jer ne umem to da osjeti...

Tog PROKLETOG dana izgubila sam sve, izgubila sam VOLjU da ZIVIM izgubila sam borbenost. Tog prokletog jebenog dana sve mi je ODUZETO. Ja sam kao ploca na koju je neko godinu i sedam mjeseci pisao i sve mi se fino desavalo a tog dana SVE je NESTALO, sve mi je iscupano i sada nemam NISTA. I zbog toga sam sada NAGLOVACKE i sve sto je trebalo biti fino i zavrsiti fino kao npr SKOLA sada je naglovacke. Imala sam sve ELEMENTE koji cine SRECU i za samo tri dana ...tri prokleta dana sve ali bas sve je nestalo. I niko mi nemoze reci da se nisam trudila i da ja nisam dala sve od sebe za sve moje GUBITKE KRIV je taj dan, taj prokleti dan. I nisam NESRETNA samo sam PRAZNA. I bjesna sam jakooooo ali nemam snage da to pokazem. Kada jedna karika na lancu pukne lanac se raspadne bez obzira na to koliko se trudis da ga sastavis, to se meni desilo. JA SAM TRENUTNO PRAZNA OSOBA, u meni nema nista sve je ISCUPANO i nemam nista. I NIKOGA NE OSIDjUJEM ZA TO STO MI SE DESAVA I NE KRIVIM NIKOGA, SAMO0 SAM BJESNA JER SE OVAKO JADNO OSJECAM! 







SJEDILA je sama na klupici jedne škole. Oči su joj bile vlažne, a na čelu se očitavale bore TUGE, tužne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njenim očima. Nasmijano biće bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu DNEVNIKA s željom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je već kraj ljeta kad su počeli izlaziti. Išli su u istu školu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je počela nova školska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su čekali zvona. Sve je tako brzo prolazilo... Okrenula je treću stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te večeri trebao je doći. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeći kući, čula je njegov glas, objašnjenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da laže... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su počeli ljetni dani. tiho je rekao "Htio bih ti nešto reći" Znam, ne trebaš mi ništa reći!!! Ostat ćemo prijatelji! Iako je boljela ta riječ. Dugo bi u noći plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al čim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vračao u stvarnost!!! Opet je počela škola. Više nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povučena, zatvorena.... Nije bilo onih smeđih očiju koje su otkrivale nemir i veselje. Ana se ponosila, al nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojčica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom društvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Anin najbolji frend slavio je rođendan. Dobacivao je Ani: "Ana, što je s onom smeđom djevojčicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smeđe oči???" Ona mu je prišla, nježno ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smeđu djevojčicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi čestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. Ana je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak života. Pred njom je bila nepomična dubina smrti, svi su vrisnuli vidjevši je kako pada niz stepenice, a ona nije čula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. Ana - Ana - čulo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oči i ugledala njega... Nije mogla zadržati suze... Tiho mu je šapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, kiša je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladića i djevojaka, išlo je za kovčegom...
ovo je prica o jednoj od najljepsih djevojaka cetvrti. visoka i vitka bila je san svakog muskarca. zvala se natasa.

Adrian Rodrguez rodjen je 20.novembra 1988.godine u Barseloni.Zivisa roditeljima i sa sestrom koja se zove Sara.Posto je kao mali bio jako vredan,on je bio jako trazen,i upravo sa 11 godina,takmocio se na festivalu"Lluvia de estrella".2003.godine poceo je da glumi u televizijskoj seriji "Los Serrano",u ulozi DVD.U seriji je je veliki ljubitelj kompjutera i elektricne muzike.Takodje peva u poznatoj spanskoj grupi SJK(santa justa klan)sa jos 3 glmca iz serije,a to su Viktor Elias,Natalia Sancez i Andres de la Cruz.Adrian ima gotovo razlicite poslove na televiziji,reklame...On ima zabelezenu takozvanu glavnu ulogu u filmu "Queridor Reyes Magos".Glumio je i u seriji "Hospital Central.





